Moja pratnja i moj izbor: Trebaju li tate biti prisutni na porodu?

Nekad prije tate su stajali pored kućnog telefona čekajući da zazvoni i da im glas kaže „Čestitamo, postali ste tata!“ ili su pak bili primorani satima sjediti u čekaonici brinući se je li sve u redu.

Njima je pristup u rađaonicu bio strogo zabranjen.

Nisu znali kako im beba izgleda, nisu vidjeli taj sjaj u ženinim očima, nisu bili aktivni dio trenutka u kojem je njihovo dijete došlo na ovaj svijet. Znate već kako su vaši roditelji prepričavali dan kad ste došli na svijet, tata je tu nekako sekundaran.

Danas sve više tata prisustvuje u tom jedinstvenom činu – porodu svog djeteta. Iako mnogi na prvu kažu kako baš i ne bi htjeli biti u sobi gdje im supruga rađa, bojeći se da će vidjeti „previše“ i time ubiti romantiku. 

 

Jednog ćete dana moći prepričavati svom djetetu to iskustvo zajednički. Moći ćete reći kako ste se osjećali kad su čuli prvi plač, kad su prvi put ugledali bebicu, kad su je prvi put zajednički primili.

Tata nije samo ukras u rađaonici.

Ako porod dugo traje, tata je tu da pravi društvo svojoj partnerici, da je umiri, da je masira, da joj doda malo vode ili da pozove doktora kad kontrakcije krenu sve brže i jače. Neke žene rađaju po 10-12 sati, zašto bi bile same većinu tog vremena, i to kad su uglavnom preplašene jer im je to čitavo iskustvo novo, kad ih boli, kad trebaju nekoga svog da je samo tu.

Ako majka nenadano završi na carskom rezu u potpunoj anesteziji, tata je tu jako bitan za onaj prvi dodir kože na kožu odmah nakon djetetova poroda. Povezivanje tate i djeteta u tom je trenutku iznimno snažno.

A šta kažu majke?

Većina budućih mama kažu da bi voljele da im partner sudjeluje na porodu, kao što je i većina već realiziranih mama jako sretno što nisu same prošle kroz to iskustvo. Partneri nam daju neku posebnu snagu tokom poroda, a kad se beba rodi, čuti zajedno bebin prvi plač iskustvo je koje se ne možete mjeriti ni s jednim drugim zajedničkim trenutkom s partnerom. 

Doktori već nisu toliko jednostrano oduševljeni. Neki su muškarci jednostavno višak u rađaonici. Onaj muškarac koji je dosadan i stalno nešto komentira doktoru i babicama, onaj muškarac koji želi snimiti porod iz svakog ugla, onaj koji se onesvijesti ili bilo kako drugačije prebacuje fokus na sebe u trenutku kad je glavni fokus na majci i djetetu, nije dobrodošao u rađaonicu. (zadovoljna.hr)

Izvor:Tuzlanski.ba